Marihuana
|
Možda je prošao i život cijeli, od onoga dana kad smo se sreli. Kad prvi put ugledah te oči plave i kosu boje pokošene trave. Al' pomislih lijepa je ona, tad začuh zvuk onog zvona, koji je u smrt polako zove, da sam znao vijećno bih plakao. Ruku mi pruži kao da pita voliš li rijeke, polja i žita. Ruku pružih ruci što drhti, ruku pružih vapaju smrti. I tad saznah pred kim stojim, pred onim što živi u snovima mojim, ispijena i blijeda provodi noći i dane u dimu Marihuane. Htijedoh ljubavlju da otjeram drogu jer što je ona skrivila Bogu. Zvala je noću svijezde da joj sude, htijela je da voli i voljena bude. Uzalud bijahu sve moje molbe, ne utješih oči plave boje, preklinjem dolazak onoga dana i zla što je donijela Marihuana. Ana djevojka plavih očiju i kose, s imenom koje hiljade djevojaka nose, i što će isto tako jednoga dana otići tamo gdje i Ana. Na grobu ujednom zaplakah prvi, ispisah rijeći kapljama krvi, umrla je u svitaju dana, bila je lijepa i zvala se Ana. A znala je da Marihuanci dugo ne žive i da se kratko svojim snovima dive, voljela je da bode svoje vene, voljela je drogu, a možda i mene. |
